PODGORAC
Na ovoj grudi pod slemenskom gorom,
Gračane naše od nekad stoji.
Z nega se vidi srebrna Sava,
i Zagreb naš dragi, kak se beli.
Tu dedovi naši, iz blata i drva
vu znoju i muki, zgradili su dom.
Voleli su oni ovu zemlu dragu,
jer dobro su znali da su na svom.
Kad život s gorčinom stisnul ih jako,
domača popevka bila im je lek,
najlepša nada i čežnja vu muki,
vesele životu, pradedovski jek.
Hrvatsku su popevku budili vu nama,
osamdeset let na temelju tom.
Zabili su v zemlu trdi kamen sivi,
temel ovoj hiži, od Podgorca dom.
Sad ih više nema - ostala je popevka,
ljublena, domača, kaj slatke zvoni,
Podgorca smo deca, popevka nam je sveta,
jer dedova naših krv v nama kipi.
Stjepan Banek, XII/87.